Predstavljena knjiga „SNAGA RIJEČI“

U velikoj dvorani svetog Jeronima u Konkatedrali svetog Petra u Splitu u subotu je
predstavljeno popularno-znanstveno djelo Snaga riječi. Komunikološka i fundamentalno-
teološka studija i komunikacijske vještine u praksi autora doc. dr. sc. Ane Jeličić i doc. dr.
sc. Edvarda Punde. Navedeno djelo je plod višegodišnjih predavanja/istraživanja na
kolegijima Komunikologija (A. Jeličić) i Propovjedništvo (E. Punda) koje autori izvode na
raznim učilištima i u sklopu različitih studijskih programa. Knjigu su javnosti predstavili
prof. dr. sc. Anđelko Domazet i dr. sc. Ivan Lovrić koju su knjigu ujedno i recenzirali, uz
doc. dr. sc. Krunoslava Novaka.
Netom okupljene slušatelje, na samom početku predstavljanja knjige, moderator dr. I. Lovrić
je zamolio da ustanu. Potom ih je odmah zamolio i da sjednu, što je tristotinjak ljudi zbunjeno
i poslušalo. Učinio je to kako bi jednostavnim, a domišljatim, primjerom dokazao prisutnima
kolika je snaga riječi. „Riječju sam podigao tristo ljudi, a fizički ne mogu niti jednu“, priznao
je dr. I. Lovrić.
Bila je to humoristična uvertira u predstavljanje knjige Snaga riječi koju su recenzenti
predstavili kao „koncentrično strukturiranu studiju po shemi ABA' u kojoj središnji dio
zauzima teologija propovijedanja dok su komunikološki dijelovi u revoluciji oko teološkog
središta i služe mu boljem razumijevanju.“ (I. Lovrić), a koja je nastala u duhu dokumenta
Veritatis gaudium u kojem papa Franjo poziva na izgradnju kulture dijaloga i susreta,
poglavito humanističkih disciplina. „Vrijednost knjige je u tome što je ona plod
interdisciplinarne suradnje: riječ je o komunikologiji i teologiji u susretu.(…) Ako postavimo
pitanje što je ono zajedničko, ono što povezuje dvije znanstvene discipline – komunikologiju
i teologiju – onda to izriče sami naslov knjige: naime, autori su osvjedočeni u snagu ljudske i
Božje riječi.“ (A. Domazet)
Prvi dio ove knjige donosi povijesni pregled razvoja ljudske komunikacije kroz prizmu
kulturno-civilizacijskog razvoja. Taj je razvoj prelamao povijesne epohe i, zahvaljujući trajno
inovativnim načinima prenošenja riječi, oblikovao kulture. Unutar teorijskog pristupa
komunikaciji ističu se antropološke promjene uzrokovane novim komunikacijskim navikama.
Stoga, A. Jeličić u prvom dijelu knjige piše o komunikacijsko-kulturnim revolucijama od
usmene, preko rukopisne, elektroničke, sve do današnje digitalne, pa čak i popularne,
informacijske i kiber kulture, koje su oblikovale različita sredstva masovne komunikacije što
se odražava i na komunikacijsku dimenziju teologije.
U drugom dijelu knjige u središte dolazi Riječ, pisana velikom slovom. Kršćanska religija
počiva na snazi R/riječi. Tu je nadasve riječ o Isusu Kristu – Logosu – Riječi po kojoj je sve
stvoreno, ali i o riječi propovijedanja u kojoj se Božja i ljudska riječ prožimaju na jedincat
način. Predstavljač knjige, dr. sc. Ivan Lovrić, zgodno je približio slušateljima ulogu
propovjednika konstatirajući kako „On (propovjednik) sigurno nije spiker koji čita riječ koju
je netko drugi napisao. On je više kao jazz umjetnik koji nema nikakvu partituru ispred sebe
nego je i sam instrument inspiracije, improvizacije, vlastitog umijeća i sati pripreme koji su u
rezonanci s božanskim nadahnućem.“ Stoga je prof. dr. sc. Anđelko Domazet istaknuo da
„propovjednički jezik, i uopće kršćanski govor naviještanja, valja stalno učiti, kultivirati ga, s
njime brižljivo ophoditi, vježbati ga.“

Treći dio ove knjige bavi se primjenom komunikacijskih vještina u odabranim životnim,
osobnim i profesionalnim, situacijama. „U tom djelu knjige svaki dobronamjerni čitatelj
ukoliko je i sam subjekt svakodnevnih komunikacijskih peripetija koje u većini slučajeva
određuju naše raspoloženje i kvalitetu odnosa s drugima može pronaći konkretne smjernice i
savjete o vještini slušanja, savjetovanja i strategiji rješavanja sukoba, o komunikaciji s
umirućim i s ožalošćenim osobama, o vještinama razgovora, javnog govora i nastupa“,
istaknuo je dr. sc. I. Lovrić.
Staviti rame uz rame komunikologiju i propovjedništvo po sebi nije nova stvar u obimnoj
stranoj literaturi na koju se autori pedantno referiraju. Na našem pak govornom području ovaj
svezak nosi tragove izvornog istraživanja zbog pristupa koji kod nas predstavlja novost te
tako popunjava očiglednu prazninu u fundusu istraživanja iz oba područja znanosti, zaključili
su recenzenti.
Svim okupljenima i zaslužnima za stvaranje ovog djela na kraju su zahvalili i sami autori
koji su izmijenili par riječi sa svojim gostima i prijateljima uz zajednički stol i zakusku.