U vremenu rastuće globalizacije i rapidnih znanstveno-tehnoloških promjena i poboljšanja javlja se potreba i da čovjek svojim obrazovanjem prati takve promjene koje neizbježno utječu, ne samo na društvo kao cjelinu, već i na svakog individualca na svim razinama njegova života i djelovanja. Svaki (obrazovani) pojedinac koji se smatra aktivnim članom šire društvene zajednice prepoznaje i uočava promjene oko sebe, a samim time osvještava i potrebu poznavanja, razumijevanja, prilagođavanja pa naposljetku i kritičkog sagledavanja novih spoznaja.
Pojam pismenosti odavno je izgubio svoje prvotno značenje „poznavanja čitanja i pisanja“. Danas se smatra da „informatička pismenost“ čini pismenog čovjeka, ali u današnje informatičko i informacijsko doba čovjek se treba stalno osposobljavati i educirati jer su znanja i spoznaje postali fluidniji nego ikada, a samim tim se i „pismenost“ nadgrađuje i oblikuje prema trenutnim i namenutnim potrebama društva. Poznati citat Alvina Tofflera, američkog pisca i futurista, koncizno oslikava ulogu obrazovanja u modernom društvu: „Nepismeni 21. stoljeća neće biti oni koje ne znaju čitati i pisati, već oni koji ne znaju naučiti, odučiti se i ponovno naučiti“.
Slijedom svih navedenih razloga, ukazuje se potreba cjeloživotnog obrazovanja (lifelong education) koje se na mrežnoj stranici Tjedna cjeloživotnog učenja definira kao „koncepcija koja obrazovanje promatra kao cjeloživotni proces, a počinje obveznim školovanjem i (formalnim) obrazovanjem te traje cijeli život“. Bitno je razlikovati cjeloživotno obrazovanje od cjeloživotnog učenja (lifelong learning): „Cjeloživotno obrazovanje obuhvaća samo organizirano učenje, a cjeloživotno je učenje šira koncepcija koja uključuje i nenamjerno, neorganizirano i spontano stjecanje znanja“ (https://www.cjelozivotno-ucenje.hr/pojmovnik/).
Sveučilišni odjel za forenzične znanosti prepoznao je potrebu suvremenog društva za pojedincima koji će biti konkurentni i zapošljivi na tržištu rada čime će doprinositi napretku u svim područjima ljudskog djelovanja. Stoga je Sveučilišni odjel, osim dostupnog formalnog obrazovanja, odlučio organizirati i javnosti ponuditi verificirane programe cjeloživotnog obrazovanja u području interdisciplinarnih znanosti koje provode cijenjeni stručnjaci u svojim područjima rada. Programi cjeloživotnog obrazovanja namijenjeni su svima onima koji su svjesni potrebe nadgradnje postojećih znanja koje su stekli dosadašnjim formalnim obrazovanjem, s obzirom na nove spoznaje do kojih se dolazi iz dana u dan, što zahtijeva aktivne i samoinicijativne obrazovane pojedince u skladu s potrebama suvremenog društva.